Bilo je vreme kada suvremenje hrane značilo je da to uradite ručno — prstima. To je bio dug proces i prilično troškovan. Mnogo je različito od onoga što radimo sada, a to je mašinsko pakiranje hrane. Što znači da ga obavljaju mašine, a ne ljudi, i mnogo brže.
Koncept pakiranja koristeći mašinu za hranu postoji već 200 godina. Pre mnogo godina, u dalekoj zemlji Brooklyna, New York — to je bio taj uređaj, automatska mašina za izradu papirnih torbi koja se otvarala kako bi se brašno moglo ispuniti unutra i zatim ih zatvorila unutar tih smeđih torbi. To je bio veliki napredak! Ali još nekoliko decenija, sve do 1950-ih, nije bilo prave prihvaćanja veće mašinske ambalaze za hrano, što je počelo da promeni naš poslovni odnos prema... potrošačtvu.
Morali su da ručno omotavaju celu hranu pre nego što su mašine preuzele ovaj posao. Trajalo je satima i bilo je potrebno mnogo ljudi... vreme = novac! Danas mašine za hranu daju firmama mogućnost da ambaliraju hranu u mnogo većem obimu. Time mogu prodati hranu po nižoj ceni i ipak dobiti pravedan profit — pobeda za firme i kupce!
Ambalaža koja je svestranja o hrani unutar, u bilo kom drugom slučaju dugo prošlo — tj. „pametna“ ambalaža koja vam kaže da ne konzumirate preostatke ako su bili na policiji previše dugo ili kongres koji se odvija šire okolo.

Sada napravite korak po koraku dekompoziciju kako se ambalaža zapravo vrši na mašinama za hranu. Zatim se hrana sipa u mašinu, koja je savršeno doziše za svaki deo. Onda pucne kruh širom u torbu, kutiju zajedno sa sak oblikom. Konačno, uređaj zatvara da bi čuvao vašu hrano svežom i zdravom. Ponovo, da, ovo SU mašine uradile sve tako da ljudi ne moraju da rade ručno, ono takođe potroši manje vremena i napore.

Iako možda postoje neke inicijative na tržištu računarskog hardvera da bude pažljivije kada je riječ o aplikacijama za celulijsko upravljanje, pakiranje hrane od strane neindustrijskih grupa nije pružilo dobar remedij za korisničku iskoristivost. Plastično omotivanje štetno je za okoliš, a ipak postoji u ogromnim količinama. Torbe završe na smećevim skupištima, kutije se izbacuju, a konserve se raslažu tisuće godina.

Neke firme preuzimaju korake da reše ovaj problem koristeći održivo pakiranje. Svešnije pakiranje - tako da ima manje zemaljskog prostora za dijeljenje dana - i smanjenje otpada: one su uspostavile dvopružnu strategiju za rješavanje problema. Time možemo spasiti Zemlju i jesti hrano omotanu od robota u jednom praktično omotanom paketu.